NEW CHAPTER IN MY LIFE

 (subota. 11.05. - Adrianov rođendan)

U zadnje vrijeme mi je sve zanimljivije nego odlučiti se sjest i pisati. Zanimljivije mi je čak blejati u zid. To je vjerojatno do toga što mi se događa puno promjena i preokreta u životu i dok sam u tom vrtlogu zbivanja nekako mi je draže biti u svom miru i proživjeti sve to, nego da pišem, a da niti ne znam o čemu i kako.

Uglavnom, došla sam na more prošlu nedjelju. Danas je utorak i ovo je već deseti dan da sam ovdje. Od kad sam došla neprestano se nešto događa. Općenito je to sve velika promjena, puno prilagodbi i drugačijih okolnosti od onoga na što sam naućena. Ovo ljeto će svakako biti izlazak iz zone komfora. Znate kako je to - nova okolina, novi ljudi, novi životni prostor... na sve to se treba priviknuti.


Kada sam došla, kišilo je i bilo je jako hladno. Sada kada se vratim na te prve dane, shvaćam da sam bila pomalo izgubljena i nisam imala nikakvu rutinu. Sve mi je bilo novo, došla sam na more - konačno, nakon dugo vremena, i htjela sam ići van, šetati se i istraživati, ali mi vrijeme baš nije dopuštalo. Nisam se baš pretjerano zdravo hranila tih dana, niti imala redovite obroke, nisam čitalaa i pila kavu uz knjigu, nisam vježbala...

Što se svega tiće, odlično je. Cure koje ovdje rade, neke već treću ili četvrt sezonu, su odlične, smještaj je odličan, šef je odličan, posao je isto super. Sve je tu, blizu. More i priroda su divni. Zbilja sam zadovoljna i uživam.



Bila sam se selila iz tog prvotnog apartmana u jedan drugi, s još jednom curom. I mogu samo reći da Svemir slaže i bolje nego što bi mi sami sebi složili. Kada sam saznala da bi ja trebala ići u taj drugi apartman mi i nije bilo baš pravo, jer sam se već pomalo privikla na onaj prvi, ali ovaj drugi apartman je puno lijepši, uredniji, udobniji i opremljeniji. Toliko mi je udobno da se osjećam kao kuće, zbilja.
I konačno sam počela uspostavljati svoju rutinu.
Krenula sam si kuhati, čitati, neki dan sam odradila i istezanje, ali to još moram uvest da  mi bude redovito. Inaće sam osoba koja mora imati svoj dom, mirno mjesto gdje mogu doći i opustiti se, a ovdje to sada imam.

 Ispred apartmana imamo klupu koja je moje omiljeno mjesto. Počela sam čitati knjigu uz kavu ili kakao, počela sam si spremati zdrave doručke, a i vlasnici apartmana, koji žive na suprotnoj strani kuće, imaju ovu predivnu, maznu mačku koja mi dođe raditi društvo. :)

I tako, kao što sam rekla, svaki dan neka nova prilagodba. I posao, koliko god se činilo da je lagan i da je to nešto što sam već radila, trebam učiti ispočetka. I tako je to u životu. gdje god da si novi, koliko god ti se nešto činilo poznatim, ima mjesta za učenje i napredak. Tako i ovdje, što mi je stvorilo malo stresa. Ali znam da će sve biti u najboljem redu i da ću se ispraksirati dok ne krene ona prava sezona, s velikim gužvama. Druge opcije nema, hahah.



 Što sam još htjela prokomentirati?
Ah, da... zanimalo me kako će mi biti kada odem od svojih, kakvi će nama odnosi biti.
Znam da su me toliko znali živcirati dok sam bila kod kuće da mi je bilo najdraže kada ih uopće nebi vidjela. A sada se svaki dan čujem s njima, posebno s mamom. 
Zbilja ima istine u tome da neke obitelji bolje funkcioniraju kada su razdvojene. U mom slučaju se to definitivno pokazalo istinitim.
Također, moram reći da mi je lijepo živjeti samoj. Ne samoj u doslovnom smislu, jer živim s cimericom. Ali u smislu da se sama brinem za sve, da nema mame koja će mi uskoćiti i pomoći, da sama planiram obroke, kupnju, pranje odjeće, čišćenje...Generalno, da nema nekoga tko će mi reći kada, što i kako, već kako si ti sam odredš, tako ti bude. 

Imam svoj mir. Osjećam se dobro. Još se privikavam i dalje je svaki dan nešto novo, ali polako ulazim u svoju rutinu. 
U posljednje vrijeme zbilja svjedočim pozitivnim preokretima, ako makneš brigu i strah sa strane. Svemir zbilja da slaže sve u tvoju korist, ako mu se makneš s puta. 
Nije da ja nemam negativne misli i strahove, ali kada ih skužim, trudim se maknuti fokus s toga. I  vjerujem da što manje mislim o tome i što više uživam u ljepim trenucima će se sve posložiti baš kako treba biti. I zbilja da, svaki dan se sve slaže. Stvari koje mi se trenutno ne sviđaju kave jesu - znam da će se i one posložiti. 


I tako, želim više pisati i nadam se da budem. Za sada me to drži pa ćemo vidjeti. Imam postova spremljenih još od prije par tjedna, a također imam još tema o kojima želim pisati. Želim voditi ovaj online dnevnik sa slikama kako bi mi sve ostalo, kako bi se mogla doći prisjetiti svega. 
 Tako da se čitamo kasnije, xoxo.

____________

Love.  ♥




Comments